Stjenice, loša hrana i loš tretman. Tako žive migranti u prihvatnom centru Lipa na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, koji financira EU, odmah izvan granice s Europskom unijom. RTL Nieuws je otišao u tajnosti u strogo čuvani prihvatni centar kako bi provjerio pod kakvim uvjetima migranti ovdje žive.
Da bi ispričao ovu priču, novinar RTL Nieuwsa prijavio se u kamp Lipa. Proveo je jedan dan tamo u tajnosti. Razgovarao je s raznim izbjeglicama i osobno iskusio kako se odvijaju stvari u kampu.
Obida (27) iz Sirije stoji ispred kapije kampa Lipa. Skida majicu kako bi pokazao crvene mrlje na leđima i stomaku. Prevrće majicu naopako, drži je pred licem i pokazuje na šav. “Gledaj, gledaj, ovo su one. Tu su i jaja,” kaže on. Na majici su vidljive stjenice. “Od ovoga mi se gadi. Nikada nisam doživio nešto slično.”
Ulazna kapija u EU
Prihvatni kamp Lipa izgrađen je 2021. godine i može primiti 1500 migranata. Europska unija je najveći financijer, a i nekoliko pojedinačnih europskih zemalja sudjelovalo je u financiranju izgradnje. Namijenjen je kao privremeno boravište.
Većina migranata i izbjeglica u kampu želi doći do zemalja članica EU poput Hrvatske i Slovenije, jer su te zemlje ulazna vrata za druge, uglavnom zapadne zemlje EU poput Nizozemske i Njemačke, gdje misle da će imati bolju budućnost.
U kampu se susreću i formiraju grupe kako bi zajedno pokušali prijeći granicu s Hrvatskom. Također dijele rute jedni s drugima putem Google Maps gdje je najbolje preći granicu. U kampu borave i mnogi krijumčari koji migrantima obećavaju siguran i uspješan prelazak za hiljade eura.
Kamp Lipa se nalazi u zabačenom području i potpuno je ograđen visokim betonskim i željeznim ogradama. Gotovo je nemoguće ući ili izaći s područja bez prolaska pored naoružanih čuvara i policajaca na ulazu. Svuda u kampu postavljene su sigurnosne kamere.
Procedura
Migranti koji se prijavljuju u kamp prvu noć provode izolirani u dijelu koji je ograđen visokim željeznim ogradama. Sljedećeg jutra čuvari i zaposlenici kampa dolaze rano ujutro u prostor za izolaciju i lupaju na vrata soba kako bi probudili migrante. “Medicinska kontrola”, viče jedan od njih. “Formirati red i čekati,” dodaje. Kao u zatvoru.
Čekanje na suncu traje najmanje sat vremena. Zatim se migranti pozivaju u grupama od pet osoba na zdravstveni pregled. Kada uđu u ured, čuvar im naređuje da sjednu na klupu. Stoji nasuprot njih i iz zabave pokušava pogoditi njihove nacionalnosti. Afganistanac? Sirijac? Iračanin? “Ako je točno, klimaj glavom,” kaže. Kada završi s igrom, migranti smiju ući na pregled. “To je nehumano,” šapće jedan od migranata.
Ako migranti imaju zdravstvene probleme, stavljaju se u karantenu. Zdravi migranti idu u sljedeći korak: uzimaju im otiske prstiju i prave fotografiju. Tijekom ovog procesa, migranti se grubo tretiraju, ponekad ih guraju i viču na njih ako ne razumiju upute čuvara.
Kada su formalnosti gotove, migranti dobivaju dvije kartice. S jednom karticom mogu dobiti hranu. Druga služi kao dokaz da migrant boravi u kampu. Zatim ih vode do njihove sobe. To se radi prema nacionalnosti. Na primjer, Sirijci se smještaju s drugim Sirijcima, a Afganistanci s Afganistancima.
Sobe su dva puta šest metara i imaju šest kreveta na kat. Postoji grijanje, ali nema ormara. Kreveti nemaju posteljinu i ne mijenjaju se. Stjenice hodaju posvuda po madracima. “Ako ostaneš ovdje nekoliko tjedana, bit ćeš prekriven njima,” kaže migrant iz Iraka koji je u kampu već sedam mjeseci. “Nema ništa što se može učiniti. Bukvalno su svuda u ovom kampu.”
Higijena u toaletima i zgradi za tuširanje je loša. Migranti moraju hodati po mokrom podu kroz blato da bi došli do WC-a. Privatnost ne postoji. Tuš kabine nemaju vrata ni zavjese.
Četiri komadića kruha i konzerva mesa
Nešto iza podneva, migranti masovno idu u blagovaonicu. Tamo moraju pokazati svoju karticu da bi naručili. Sirijac Ahmad (24) drži svoj metalni tanjur s pregradama. Kuharica mu u jednu pregradu stavlja žlicu tjestenine s vodenastim umakom od rajčice i mljevenim mesom.
“Salata?” pita na engleskom dok uzima šaku narezane salate i stavlja je u drugu pregradu. “Hrana izgleda kao bljuvotina. Ovo ne biste dali ni svom psu,” kaže Ahmad pokazujući na tjesteninu dok sjeda za jedan od stolova. “Ovo često dobivamo ovdje.” Za večeru su četiri komada kruha i konzerva mesa. “Moramo se zadovoljiti time,” kaže on, “Kupnja hrane i kuhanje nije opcija jer nema mogućnosti za kuhanje u kampu. Osim toga, košta.”
Može trajati godinama
Obida nije bio prisutan u blagovaonici jer je u karanteni. “Svrbež je postao nepodnošljiv,” kaže kasnije. Koliko dugo će još biti u kampu, nije poznato.
Boravak migranata u Lipi može trajati od nekoliko dana do nekoliko godina. Ovisi o tome koliko pokušaja naprave da pređu u Europsku uniju. Ako prelazak ne uspije, vraćaju se u kamp. Obida je do dana reportaže tri puta bezuspješno pokušao prijeći granicu.
RTL Nieuws je razgovarao s organizacijama za ljudska prava, jednim humanitarnim radnikom i jednim čuvarom koji rade ili su radili u kampu Lipa. Svi su željeli ostati anonimni u članku jer su ranije imali problema zbog kritičkih komentara.
Potvrdili su probleme u prihvatnom centru, na primjer, u vezi s kvalitetom hrane i kako se postupa s migrantima. Čuvar: “Često sam vidio da kada netko prvi put dođe u kamp i nema cipele ili jaknu nakon pushbacka, mora prvo stajati dva sata u redu za registraciju. Tek nakon toga dobivaju čarape i odjeću, ako ima dovoljno. Zimi sam često vidio ljude kako stoje vani na hladnoći.”
‘Kamp je prema normama’
Budući da je EU najveći financijer kampa, RTL Nieuws je postavio pitanja o situaciji migranata u kampu Lipa. Delegacija EU u Bosni navodi da je kamp izgrađen ‘u skladu s EU normama’ i da se ‘dobro održava uz podršku EU fondova’.
Upravljanje Lipom je u rukama bosanskih vlasti. EU kaže da redovito traži informacije i posjećuje Lipa kamp kako bi provjerili upravlja li se kampom u skladu s međunarodnim humanitarnim normama.
Radije izvan EU
Kao granična zemlja EU i kandidat za članstvo, Bosna je važan partner u upravljanju migracijama. Od 2018. godine, EU je Bosni dodijelila više od 140 milijuna eura za jačanje kapaciteta. EU je posebno financirala kamp Lipa kako bi u budućnosti mogla provoditi azilne procedure izvan granica EU. EU čak vrši pritisak da se to ostvari u Bosni.
Prošle godine, bez dozvola lokalnih vlasti, s EU fondovima za pristupanje, izgrađen je pritvorski centar u kampu. Koliko je poznato, ovaj pritvorski centar još nije u upotrebi. Glasnogovornik Europske komisije nije želio komentarisati konkretna pitanja o tome.
“Općenito je moguće da EU surađuje s zemljama izvan EU kako bi upravljala migracijama i važno je da se to radi u skladu s EU zakonima i međunarodnim zakonima.”
U aprilu prošle godine, Europski parlament je izglasao novi migracijski pakt. To je niz zakona koji reformiraju europsku azilnu i migracijsku politiku. Migranti iz takozvanih ‘sigurnih zemalja’, koji vjerojatno nemaju pravo na azil, moraju biti brže deportirani. Izbjeglice se moraju poštenije raspodijeliti po Europi. Provjera migranata odvijat će se na vanjskim granicama EU.
Neke zemlje i političke stranke, poput BBB-a u Nizozemskoj, žele da se azilne procedure i smještaj izbjeglica potpuno premjeste izvan granica Europske unije. Italija trenutno radi na tome i postigla je dogovor s Albanijom. Tamo će se sljedeće jeseni otvoriti centar gdje se planira obraditi 3000 azilnih zahtjeva godišnje.
Preuzeto i prevedeno: rtl.nl
