Novo istraživanje potvrđuje da se evolucija može ponavljati.
Evolucija se često smatra nasumičnim procesom koji djeluje na raznolike osobine koje se slučajno pojavljuju putem genetske varijacije. Paleontolog Stephen Jay Gould je tvrdio da, ako bismo vratili evolucijski tok i “ponovo pustili snimak života”, ništa slično Homo sapiensu ne bi se ponovo pojavilo.
Međutim, novo istraživanje štapnih insekata sugerira da se evolucija ponekad može ponavljati na predvidiv način. Ovo otkriće može pomoći našem razumijevanju kako se organizmi prilagođavaju selekcijskim pritiscima, izvještava Science Alert.
Patrik Nosil, evolucijski biolog sa Francuskog Nacionalnog centra za naučna istraživanja, i njegov tim proučavali su kamuflažne obrasce štapnih insekata, posebno vrste Timema cristinae. Kroz 30 godina terenskih istraživanja na deset različitih lokacija, otkrili su da je ponavljanje ključni aspekt evolucije ovih insekata.
Od devedesetih godina, Nosil i njegovi kolege su proučavali ove insekte duž planinskih puteva blizu Santa Barbare u Kaliforniji. Tri varijacije T. cristinae se kamufliraju koristeći bijele pruge, čistu zelenu boju ili, rjeđe, tamnije nijanse. Svake godine, nova generacija štapnih insekata razvija se bez preklapanja.
Tim je katalogizirao više od 32.000 insekata, otkrivajući predvidive obrasce varijacije. U svih 10 populacija, učestalost zelenih i prugastih insekata varirala je iz godine u godinu na predvidiv način. Ako su pruge postale rjeđe jedne godine, sljedeće godine bi postale češće, i obrnuto. Tamniji insekti su, međutim, ostali rijetki i stabilni kroz vrijeme.
Nosil i kolege su u svojoj studiji zaključili da je evolucija istovremeno ponovljiva i složena. Ovi rezultati podsjećaju na istraživanja koja pokušavaju objasniti zašto evolucija stalno stvara rakove s njihovim specifičnim osobinama.
Većina prethodnih studija o evoluciji bila je ograničena na kratke laboratorijske eksperimente ili nekoliko populacija. Ovo novo istraživanje, koje obuhvata decenije podataka, može imati značajne buduće implikacije. Razumijevanje da evolucija može biti predvidiva može pomoći naučnicima da bolje predvide kako se organizmi prilagođavaju i kako upravljati populacijama.
Iako su Nosil i njegov tim proučavali samo T. cristinae, njihovi rezultati sugeriraju da bi evolucija mogla biti predvidiva i u drugim vrstama. Primjeri uključuju leptire, ribe, vrapce, ovce i jelene, koji također pokazuju tendenciju ka predvidivim evolucijskim putevima.
Studija je objavljena u časopisu Science Advances.
