INFOVAL: Šta vas je inspirisalo da se posvetite zdravoj pripremi obroka?
Danira: Sa hranom sam uvijek voljela da eksperimentišem i nekako intuitivno sam htjela da koristim zdravije namirnice. Što ne znači da sam se uvijek hranila zdravo niti da se trenutno hranim isključivo zdravo. Bio je jedan period u životu kada sam baš pazila na sve, jer u tom trenutku života bili smo okruženi sa dosta bolesti oko nas pa sam ja htjela da preuzmem kontrolu nad faktorima nad kojima je to bilo moguće. Tada sam se hranila isključivo biljnom prehranom i tijelo je reagovalo prilično dobro.
Onda sam prije dvije i pol godine imala strašnu saobraćajnu nesreću i shvatila da možemo mi da se hranimo najzdravije i živimo najzdravije što je moguće ali to nas neće sačuvati od nekih viših sila. Nakon velikih trauma čovjek valjda želi da se vrati onome što mu je najsigurnije i najprirodnije pa sam ja imala potrebu da se vratim hrani na kojoj sam odrasla i koju mi je mama spremala. Trenutno jedem sve, ali i dalje biram da je zdravo i iz provjerenih izvora, iako nisam toliko stroga koliko sam bila prije nesreće.
INFOVAL: Smatrate li da zdrava ishrana može pozitivno uticati na raspoloženje, čak i u poređenju s uživanjem u brze hrane (junk food)?
Danira: Apsolutno da da, kada jedemo kvalitetno i istrajemo u tome dovoljno da promijenimo svijest i poboljsamo receptore za ukus, vidjećemo koliko ustvari nas ispunjava i čini da se osjećamo dobro.
Brza hrana je trenutni high, osjećaj zadovoljstva koji traje samo u momentu dok jedemo a vrlo brzo nakon se osjećamo loše. Neki samo fizički pa imaju osjećaj težine u stomaku, umorni su, a neki i psihički jer se preispitujemo zašto smo ponovo pojeli nezdravo pa se osjećamo loše. Ja spadam u ovu drugu kategoriju i uvijek sam pomalo zavidjela ljudima koji opušteno mogu da jedu junk bez griže svjesti 😀
INFOVAL: Koliko je zahtjevna i skupa priprema zdrave hrane, te koliko su takve opcije dostupne u restoranima?
Danira: Zahtjevna nije, a skupo se ovih dana čini sve. Nije me bilo godinu dana na našim prostorima i po povratku sam se šokirala cijenama. Skoro sve je duplo skuplje i ja stvarno ne znam kako ljudi sa minimalnim platama uspiju da spoje kraj sa krajem.
Vrijednost nečega se takodjer ogleda u našoj percepciji onoga što kupujemo – meni bi recimo cigarete ili neka gazirana pića bili preskupi i da koštaju 10kf jer umjesto novca plaćamo i našim zdravljem. Nije mi skupo izdvojiti malo više novca za domaće proizvode kako bih bila sigurna da je hrana koju konzuiram dolazi iz nekih pouzdanijih izvora.
Što se restorana tiče, ima izbora ali mi ne možemo da znamo koliko je to stvarno zdravo jer zavisi sve od načina kako se sprema, koliko ulja se koristi, način na koji se čuva hrana kada je napravljena i slično. Mnogo je faktora koje treba uzeti u obzir. No svakako da je bolje pojesti neku salatu sa proteinima, nego ići kupiti uveliko prerađenu.
INFOVAL: Rad s djecom u kontekstu pripreme obroka može biti izazovan. Kako djeca reaguju na taj proces i pokazuju li interesovanje?
Danira: Samo je prljav posao, ne bih baš rekla da je izazovan. Mi se toliko uživimo u kuhanje, pripremu namirnica, eksploraciju okusa, mirisa, teksture, itd, da naprosto to bude jedan divan i zanimljiv proces. Djeca baš uživaju i žele da rade sve sami, da budu uključeni u proces koliko god je moguće. Ono što je zahtjevno je čišćenje nakon ali to je nešto sto mogu da delegiram, napokon 😀
INFOVAL: S obzirom na vašu ljubav prema djeci, posebno onima s kojima radite, da li se emotivno vezujete za njih i koliko vam je teško oprostiti se kada dođe vrijeme za rastanak?
Danira: O da! Prestala sam da brojim koliko puta mi je srce bilo slomljeno nakon završetka rada sa djecom, pogotovo sa djecom koju sam čuvala jer oni postanu dio mog života i moje svakodnevice i jako je teško kada jedan dan samo nisu više tu. Sretna sam jer sam još uvijek sa većinom u kontaktu, puno njih su sada već tinejdžeri pa se čujemo sa vremena na vrijeme, neku djecu vidjam barem jednom ili dva puta godišnje, neka dolaze kod mene na raspustu. Tako da, iako je teško, blagoslovljena sam svojom djecom širom svijeta.
INFOVAL: Održavate li kontakte s roditeljima i djecom s kojima ste ranije radili?
Danira: Da, kao što sam spomenula u odgovoru na prethodno pitanje, sa većinom sam još uvijek u kontaktu. Mnogi od njih su rasuti po raznim zemljama svijeta pa se čujemo ili se vidimo ako putujem ja tamo. Ili odem maksuz da ih posjetim. Prije par mjeseci moja tetka je imala rodjendansku proslavu, na kojoj je bilo prisutno barem 5-6 porodica čiju djecu sam čuvala, ili u Londonu ili po povratku u Sarajevo. Bilo je baš lijepo vidjeti ih i čuti šta se novo dešava u njihovim životima i podijeliti moje avanture sa njima.
INFOVAL: Vodite uspješne projekte, uključujući i ZDRAVOLUCIJU, uprkos čestim odsustvima iz Bosne i Hercegovine. Da li vam ta udaljenost otežava rad?
Danira: U principu i ne toliko, pogotovo jer Zdravolucija i dalje funkcioniše pretežno online i ja vodim sama sve. Radionice sa Danni’s Little Kitchen nastavili smo jedno vrijeme raditi dok sam ja odsutna, ali i to sam svela na minimum jer preferiram da sam prisutna kada se vode projekti. To je neki minus posla u koji udjete isključivo srcem – mnogo je teško pustiti uzde i dati ljudima da rade umjesto vas. Sjećam se kada bi se odvijale radionice ovdje, a ja bila u Miamiju ustajala bih u 3-4 ujutro da budem online u slučaju da mojim kolegicama nešto treba ili jednostavno da budem control freak i da preispitujem sve 😀 Radim na tome, da naučim kako delegirati, ali je dug proces.
INFOVAL: Zdravolucija ima snažan utisak na ljude koji su upoznati s projektom i dobija pozitivne ocjene. Razmišljate li o proširenju projekta u regiji?
Danira: Ideja je da Zdravolucija postane globalna organizacija koja će da pomaže djeci i roditeljima širom svijeta da uče o zdravoj prehrani i sudjeluju u zajedničkim aktivnostima.
INFOVAL: Da li postoje organizacije, firme ili privatna lica koja su zainteresovana za podršku načina rada i života koje promovišete kroz svoje projekte? Imaju li sluh za takve inicijative?
Ima, radili smo odlične projekte sa nekoliko svjetskih organizacija od kojih sam i dobila inspiraciju da postanemo jedna od njih 🙂
INFOVAL: S obzirom da mnogo putujete, koliko su ta putovanja doprinijela razvoju projekata poput Danni’s Little Kitchen i Zdravolucije?
Danira: Baš moja putovanja su zaslužna za sve što danas jesam i što jesu moji projekti. Ideju za Danni’s Little Kitchen dobila sam u Londonu, u Americi sam radila na sličnim projektima od kojih sam naučila dosta, u Ammanu sam otkrila udruženje koje je ogromna inspiracija za sve što želim da Zdravolucija bude. Svaki grad u kojem sam živjela oblikovao je moj život i zahvalna sam na prilikama koje su mi se otvorile, na prilikama koje sam ja tražila i na onima koje sam stvorila na osnovu bogatih iskustava.
INFOVAL: Za kraj, možemo zaključiti da je priča Danire Šabić inspirativan podsjetnik na važnost balansiranog života i istrajnosti u suočavanju s izazovima. Kroz svoje projekte, kao što su Zdravolucija i Danni’s Little Kitchen, Danira ne samo da promoviše zdravu ishranu, već i podstiče ljude da preuzmu kontrolu nad svojim životom, bez obzira na okolnosti koje nas mogu zadesiti. Njena posvećenost, iskustva sa različitih krajeva svijeta i ljubav prema djeci, čine je pravim uzorom za sve koji žele napraviti pozitivnu promjenu u svom životu i društvu. Danira pokazuje da čak i nakon najtežih životnih trenutaka, moguće je izgraditi nešto vrijedno i korisno, kako za sebe, tako i za druge.
